U vremenu pandemije koronavirusa, sport je stao. Pravo je vrijeme za podsjećanja na velike utakmice, rezultate i medalje, ali i za ankete.

MNE rukomet će, kroz 14 zanimljivih pitanja, od naših proslavljenih rukometaša i rukometašica pokušati da dobije interesantne odgovore.

Nakon Radmile Petrović, Petra Kapisode i Maje Savić, u našoj rubrici učestvuje i Bojana Popović. Legendarna rukometašica imala je karijeru snova, osvojila je šest trofeja Lige šampiona, bila je olimpijska vicešampionka, bronzana na SP...

Najbolji tim svih vremena po tvom mišljenju?

- Golmanka Sesilija Leganger, lijevo krilo Maja Savić, desno krilo Jane Koling, lijevi bek Anja Andersen, srednji bek Svetlana-Ceca Kitić, desni bek Indira Kastratović i pivot Ljudmila Bodnjeva.

Najbolji tim od rukometašica sa kojima si igrala?

- Golmanka Sesila Leganger, lijevo krilo Maja Savić, desno krilo Jovanka Radičević, srednji bek Maja Bulatović, desni bek Katarina Bulatović, lijevi bek Aušra Fridrikas, pivot Ana Đokić.

Ko su najbolji igrač i igračica sada, ali i svih vremena?

- Najbolja igračica je ona koja duži period drži nivo a to je Jovanka Radičević, Neko ko, takođe, drži nivo, ali kada je zdrava, jeste Kristina Neagu. Najbolja igračica svih vremena je Anja Andersen, bila je specifična, sa sjajnom tehnikom. Niko tehnički nije mogao da se poredi sa njom. Što se tiče rukometaša, mogu da pričam samo o periodu od posljednjih 20 godina, kada sam igrala. Neko ko je izdominirao u tom periodu je Ivano Balić. „Mrtva” trka je između njega i  Nikole Karabatića. Obojica su bili lideri u reprezentaciji i klubovima.

Sa kim si najbolje sarađivala na terenu?

- Maja Savić - sa njom sam se najduže poznavala i najviše vremena provodila na terenu i ovako.

Kojim dometima stremiš?

- Želim da budemo zdravi. Otkad sam djecu dobila, ako ih uho zaboli u panici sam. Znači, stremim ka tome da smo zdravi i srećni. Želim život bez stresa i nervoze. U profesionalnom životu stremim da budem što bolja i da što više učim, a da to ne poremeti privatni život i zdravlje. Važno je imati balans. Inače, čemu god se posvetim dajem maksimum.

Koje rezultate nikad nijesi zaboravila, i u pozitivnom i u negativnom smislu?

- Nikad neću zaboraviti četvrtfinale sa Francuskom na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Loptu posljednju i čupanje iz njenih ruku i pas Majdi Mehmedović. Znači, tri sekunde su stale u cijelu utakmicu. U negativnom sjećanju ostala mi je polufinalna utakmica sa Ferencvarošem. Četvrta godina u dresu Budućnosti, revanš u Podgorici i ogromna žal i trauma zbog eliminacije.

Šta si najmanje, a šta najviše voljela da radiš na treninzima?

 - Najmanje sam voljela da radim aerobni trening bez lopte. Dužinsku izdržljivost bez lopte, to me je tako psihički umaralo. Znala sam da je to neophodno za napredak, ali nikad nisam mogla da shvatim zašto bez lopte. Jer, lopta me je vazda vukla naprijed i zato sam imala odbojnost prema tome. Najviše sam voljela da radim sve što je imalo veze sa tehnikom i grupnom saradnjom, gdje smo dolazili do sitnih rješenja. Ovaj dio, zajedno sa tehnikom, koja je meni bila bitna, mogla sam satima da radim. U stanju sam bila beskonačno dugo da bacam isti šut i pravim pokret samo da bih namjestila ruku ili zglob.

Da nijesi bila rukometašica šta bi bila?

- Možda bih u nekom drugom sporti bila još bolja.

Koji tvoj talenat, zbog sporta, nikad nije došao do izražaja?

- Zvala sam tatu da ga pitam, jer se on dobro sjeća djetinjstva, i odgovorio mi je ovako: „Znaš, često si bila u kuhinji, obožavala si da praviš kolače i torte”. Sjećam se negdje i toga, pa je, možda, to bio moj talenat. Možda sam mogla da budem kuvar ili poslastičar. Ali, razmišljajući zašto je to tako bilo i zašto sam to radila, došla sam do odgovora. Obožavala sam slatko. Zato i ne mislim da mi je to bio talenat, nego više želja za dobrim filom.

Omiljena knjiga?

- Djelovi knjige „Moć je u vama” vraćali su mi pozitivne misli. Kroz karijeru sam je čitala kad god bi mi prifalilo pozitivnih misli. U posljednje vrijeme još jedna knjiga ostavila je jak uticaj na mene, a to je biografija Aleksa Fergusona.

Omiljeni film?

- „Život je lijep”, više puta sam gledala ovaj film. Tužan, ali i nenormalno emotivan, sa strašnom porukom. Sjajna gluma glavnog glumca.

Najbolja prijateljica u sportu?

- Mnogo je prijatelja iz sporta. Mijenjala sam klubove i zemlje i bilo je dobrog druženja. Glupo je da izdvajam, jer je najbitnije da smo i dan-danas prijatelji kojima nije potreban svakodnevni kontakt da bi održali prijateljstvo.

Hobi?

- Nijsam imala nešto puno i specijalno vremena za hobije, ali nešto što sam voljela da radim, dok djeca nijesu došla, bio je šoping. Trenutno pod hobijem mogu da stavim sve svakodnevne obaveze.

Najbolji savjet u vremenu pandemije?

- Teško je dijeli savjete, ali jedino što bih voljela da kažem da je bitno da ostanemo pozitivni i nadamo se da će sve brzo da se završi i da ćemo se vratiti dnevnim aktivnostima. Spas je u pozitivnom razmišljanju. Najbitnije u dnevnom rasporedu da se posvetimo lijepim stvarima, a da nijesu samo vijesti.  Prijaće i ako zasadimo neku biljku.

Pratite nas!