Najbolje evropske rukometašice igraće srcem za trofej u Sloveniji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji od 4. do 20. novembra. Vrijeme je da vas upoznamo sa ambasadorkama nadolazećeg prvenstva. U novoj seriji priča razgovaraćemo sa uspješnim rukometašicama koje su pobjede sa rukometnog terena preselile na svoje nove funkcije. Ovo su Žene u srcu igre.Nekadašnja ljevoruka crnogorska bombarderka, danas majka sa značajnom ulogom u Crnogorskom olimpijskom komitetu i žena uzor. Ona je Katarina Bulatović.
Četvorostruka osvajačica Lige šampiona, evropska prvakinja, srebrna s Olimpijskih igara u Londonu 2012, najbolja crnogorska sportistkinja, samo su neki od njenih uspjeha. Zato ne čudi što je upravo Bulatović RSCG izabrao da predstavlja zemlju i ženski rukomet.
Katarina Bulatović započela je svoju sjajnu karijeru u rodnom Kragujevcu, a put je vodio kroz sedam različitih klubova: Knjaz Miloš, Radnički, Slagels, Olčim, Rostov-Don, Budućnost i Đer, prije nego je 2020. odlučila završiti svoju profesionalnu karijeru.
Kako je Katarina uopšte krenula sa rukometom?
- Kada sam bila u Osnovnoj školi, na čas fizičkog stigli su treneri iz lokalnog kluba kako bi vidjeli ima li djece koja bi bila zainteresovana za rukomet. Ja sam bila uvijek aktivna, igrala igrice i nisam imala mira , kada su to vidjeli pozvali su me na prvi trening. I tako je sve počelo. Kada sam bila mlađa bila sam malo lijena i nisam išla na sve treninge, ali s vremenom ljubav je postajala sve veća. Bez obzira je li vani bilo sunce, kiša ili snijeg, niti jedan trening nisam propustila, čak i ako sam morala pješačiti - rekla je Bulatović.
Crnogorska rukometašica u 2006. mijenja sredinu i odlazi u danski Slagels, kod dvostrukog prvaka Evrope, koji je vodila Anja Andresen. Već se tada nametnula kao mladi talenat i u svojoj prvoj godini podigla je trofej Lige prvakinja zajedno sa saigračicama Majom Savić i Bojanom Popović. Uslijedile su još tri titule LŠ, dvije sa Budućnosti i jedna sa Đerom.
- Kada sam osvojila taj prvi naslov, nisam ni bila svjesna uspjeha koji smo postigle. Tek sam kasnije u životu shvatila značaj tog trofeja - prisjeća se Bulatović. Najljepše uspomene me vežu uz Budućnost. Te dvije titule evropskog prvaka će zauvijek biti sa mnom. Sjećam se te 2012. kada smo igrali finale, cijeli grad je živio za rukomet baš kao što su nam bili i velika podrška nekoliko godina kasnije na EHF FINAL 4. Naravno, ne smijem zaboraviti Đer. Zaista sam imala privilegiju igrati u sredini koja toliko voli ženski rukomet i sa velikim brojem vjernih navijača.
Crna Gora i glavni grad Podgorica biće domaćini grupe D EP za žene. Grad pun sportskih entuzijasta zaljubio se u ženski rukomet 2012, a Bulatović je bila dio tog trenutka.
- Vrhunac naše reprezentativne karijere je bila ta 2012. Teško je opisati što znači biti Olimpijac i završiti turnir sa srebrnom medaljom. A ono što je uslijedilo bio je još jedan veliki uspjeh. Otputovali smo na Evropsko prvenstvo bez velikih očekivanja, bez Bojane Popović i Maje Savić. Gotovo niko nije očekivao ništa od nas, a kamoli medalju. Mi smo željele samo da uživamo na terenu i da damo sve od sebe. Pune samopouzdanja išle smo korak po korak i otišle do kraja. Kući smo se vratile sa najsjajnijom medaljom - prepričava Bulatović. - Ljudi u Crnoj Gori pokazali su ljubav prema rukometu, prema nama, sa odličnim dočekom na trgovima i ulicama. Svi smo bili kao jedno. Mislim da smo bile, a vjerujem da smo još i uvijek, miljenice navijača u Podgorici i Crnoj Gori. Donijele smo toliko sreće gradu, državi, sportu i ženskom rukometu. Dva puta osvajačice Lige šampiona, olimpijska medalja, evropsko zlato i mnogo odličnih utakmica, mislim da ljudi imaju poštovanja prema tome. Ponosna sam što sam bila dio toga i da smo kao ženska ekipa bile u centru pažnje.
Sve dobro ima kraj, tako je stigla do kraja i njena rukometna karijera. Nakon 16 sezona u Ligi šampiona, četiri titule, reprezentativnih medalja i individualnih nagrada, rukometna zvijezda odlučila se posvetiti porodici.
- Već u svojoj posljednjoj sezoni u Đeru znala sam da je kraj. U to vrijeme, moja najveća želja bila je postati majka, imati porodicu, i to mi je pomoglo sa odlukom. Još uvijek sam mogla da igram na vrhunskom nivou, ali sam znala svoje prioritete. Htjela sam se oprostiti sa petim naslovom Lige šampiona i odlaskom na Olimpijske igre, ali COVID-19 je sve zaustavio. U jednu ruku, to mi je bio kao znak da sam donijela dobru odluku - rekla je Bulatović.
Za neke sportiste teško je prilagoditi se životu nakon profesionalne karijere, bez svakodnevnih treninga, rasporeda i utakmica, ali Bulatović je imala jasnu viziju što želi od života.
- Život ti se preokrene naopako preko noći, ali ja sam bila spremna za to. Znala sam koje su mi želje i danas sam srećna što su se ispunile. U maju 2022. postala sam majka dječaku i on je tog trenutka postao moja najveća nagrada, moj najsvjetliji trenutak života. Sve što sam doživjela, sve što sam osvojila ne može se mjeriti sa time da ste nekome dali život.
Katarina Bulatović nije samo majka već i žena sa jasnim ciljevima. Preuzela je ulogu sportske direktorice Crnogorskog olimpijskog komiteta i sa velikim entuzijazmom priča o svom novom poslu.
- Nikada nisam napustila sport. Znala sam da ne želim bili trener ili nešto slično tome. Ja se poslu posvećujem maksimalno i to onda treba biti nešto što zaista voliš. Htjela sam ostati u sportu i pokušati prenijeti svoje znanje i iskustva drugima. Zato sam srećna što sam dobila priliku da radim kao sportska direktorica, rekla je Bulatović, a zatim i nastavila.
- Vjerujem da mogu pomoći državi na ovoj funkciji. Posao je zanimljiv, uzbudljiv i sa puno događanja. Svi sportovi su uključeni, ne samo rukomet i za sada imam odlične povratne informacije. Ekipa sa kojom radim je fenomenalna i vjerujem da možemo mnogo pomoći našim sportistima u pripremama za olimpijski turnir. Drago mi je što mogu biti ta veza, jer mogu razumjeti obje strane.
Takođe, Bulatović je preuzela i ulogu ambasadorke Evropskog prvenstva za žene. Svojim znanjem i poznanstvima želi pomoći u promociji prvenstva, ženskog rukometa, ali i proživjeti svoje najljepše uspomene sa evropskih takmičenja. Biti domaćin evropskom prvenstvu ima i veliki uticaj na zajednicu, a izuzetak neće biti niti nadolazeće 15. izdanje.
- Ponosna sam što su me odabrali da budem ambasador. Imamo toliko uspješnih sportista u našoj zemlji i biti izabrana pored njih je velika stvar. Nastojala sam biti uzor i prenositi znanje tokom cijele svoje karijere te se nadam da je to bilo i prepoznato. Daću sve od sebe da promovišem prvenstvo na najbolji mogući način - rekla je Bulatović.
Podgorica će biti domaćin Crnoj Gori, Poljskoj, Njemačkoj i Španiji. Legendarna dvorana ,,Morača” rezervisana je za šest sjajnih utakmica u kojima će se reprezentacije boriti za plasman u glavnu fazu kako bi bile korak bliže osvajanju trofeja. Igrati veliko takmičenje na domaćem terenu je jedino što Bulatović nije doživjela u svojoj vrhunskoj karijeri.
- Biti domaćin znači puno za našu zemlju. Mi smo nacija sa mnogo sjajnih rukometnih uspjeha i vjerujem da su ljudi srećni što mogu doći na tribine i podržati svoju reprezentaciju. Crna Gora ima potpuno drugačija imena sada, ali znam da će djevojke dati sve od sebe i da će publika to prepoznati. I naravno, da će doći da navijaju za sve reprezentacije na turniru. Mogu reći da sam malo ljubomorna jer se ovo nije dogodilo dok sam još aktivno igrala. Poseban je osjećaj igrati kod kuće na svojem terenu. To je privilegija - zaključila je Bulatović za zvanični sajt Evropske rukometne federacije.
