Anastasija Babović, drugi put u karijeri, doživjela je tešku povredu. U avgustu 2022. je pokidala prednje ukrštene ligamente lijevog koljena, godinu ranije imala je istu povredu na desnom koljenu.
U međuvremenu završila je lakši zahvat na meniskusu. Sve to sa 21 godinom, što je nije obeshrabrilo. Talenat koji ima i bogati rukometni staž pomogli su joj na putu oporavka koji se polako privodi kraju. Možda, u najboljoj varijanti, ,,uhvati“ kraj sezone i stane na gol rumunske Krajove.
- Osjećam se odlično u ovoj fazi oporavka. Prošli put, nakon prve operacije, nijesam se ovako osjećala. Počela sam dosta stvari da radim, kao trčanje, minimalne promjene pravca i skokove. Za sada sve ide bez problema, nadam se da će tako da ostane - kazala je Babović. Prvi dio oporavka završila je u Podgorici kod fizioterapeuta Mitra Vujovića, koji joj je mnogo pomogao i beskrajno mu je zahvalna.
U novembru se preselila u Beograd, gdje će najvjerovatnije ostati još mjesec i po.
- Iza mene su tri operacije i ne želim ništa da prepustim slučaju. Odlučila sam da se posvetim kompletnom tijelu, ne samo koljenu, kako bih se na pravi način vratila rukometu. Želim da me noge još dugo služe. Najvjerovatnije, za nekih 20 dana, počeću da treniram sa muškom ekipom, a onda ću se vratiti u Rumuniju.
U klubu je ne forsiraju, kaže da od početka ima podršku.
- Niko više do mene ne želi da se vrati na teren, ali isto tako ne smijem da rizikujem. Ne planiram ništa, oporavak radim po osjećaju. Ne smijem ništa da preskočim - jasna je Babović.
Na putu oporavka imala je punu podršku od ljudi koje je izabrala.
- Dala sam sebi zadatak da se okružim pravim ljudima i profesionalcima. I tako je bilo od starta, počev od Mitra, kojeg moram da pomenem, jer mi je pomogao puno i u psihološkom dijelu oporavka. Kasnije sam počela da radim sa Nemanjom Rašovićem i Milanom Veselinovićem koji mi konstantno daju pozitivnu energiju i motiv da bolje radim. Naravno, uz mene je moja prodica, vjerenik…
Kaže da je mala Anastasija, koju čuva, obećala da će se vratiti jača nego ikad. To se odnosi i na klub i reprezentaciju.
- Možda će sebično da zvuči, ali bilo mi je teško dok sam na TV-u gledala moj tim, na koji sam ponosna i duboka srećna. Kada kažem teško, mislim da nijesam ostvarila drugi dio cilja, nakon odlaska na Olimpijske igre, jer sam imala ogromnu želju da budem dio tima koji je nastupao u Podgorici. A to što su uradile ,,lavice“ je za respekt. Sigurna sam da ćemo i u budućnosti pokazati koliko vrijedimo - poručila je Babović.
Izvor: Pobjeda/Arena
