Kako vrijeme odmiče, crnogorski internacionalci završavaju sezonu daleko van terena.

Zbog pandemije koronavirusa danas su okončani i šampionati u Rusiji, čime su obaveza oslobođeni desni bek CSKA Igor Radojević i trener rukometašica Astrahanočke, Vlatko Đonović.

Iako su mjere u Rusiji blaže nego kod nas, procijenjeno je da nema uslova za nastavak.

- Sve je otvoreno, rade tržni centri, a možemo da trčimo u parku. Sezona je očekivano prekinuta. Samo je moj CSKA, kao četvrti na tabeli, bio zainteresovan za nastavak, probali smo da i dalje igramo, ali je bilo teško - kaže Radojević.

U kontaktu je sa ljudima u Crnoj Gori i priznaje da ima više slobode u Rusiji, nego što bi imao da je kući.

- Život je malo lakši nego kod nas, pravila su blaža. Gotovo niko ne nosi maske. Mali broj ljudi se boji, pa neće da izađe, ali su parkovi puni, „raspali“ se i roštilj, a jedan čovjek se čak i kupao u jezercetuu. Dobra stvar je što u mojoj zgradi živi Estonac Dener Janima, pa treniramo zajedno i šetamo. Za povratak u Crnu Goru ću sačekati da se malo olakšaju mjere, šta bih radio 28 dana u karantinu i izolaciji? Ne znam ni kad će se slati avion, ali svakako preferiram da ostanem dok se situacija ne smiri - rekao je 29-godišnjak iz Andrijevice, a onda se našalio:

- Ove mjere u Podgorici i ostalim gradovima su dobre da vidite kako je nama u Andrijevici, kada izađemo iz kuće i nema nikakvih dešavanja na ulici. Mi smo se čitav život spremali za ovo, kod nas kao da je otvoreni kamp. Šalim se, naravno.

Moskovljani su do posljednjeg dana trenirali, i to na veoma zanimljiv način - morali su da upale kamere u svojim stanovima da bi ih kondicioni trener nadgledao.

- Po sat i po smo radili, a kondicioni trener nas je sve gledao preko Zoom aplikacije. Bili su to naporni treninzi, sa čučnjevima, iskoracima, trbušnjacima... Dobro se umorimo, a uveče smo trčali po osam kilometara. Bolje bi nam bilo da smo imali normalne treninge, bio bih odmorniji. Nije lako kad radiš u stanu, a još ne znaš šta da bude, pa nemaš motivaciju.

Ističe da se lako uklopio, a imao je i jednu olakšavajuću okolnost.

- Znam jezik, jer mi je majka profesorica ruskog. Zato mi nije bilo teško da se adaptiram. Život u Moskvi je odličan, ali ponekad po dva i po sata putujemo na dan utakmice svega 20 kilometara. I pored toga, ko god dođe, želio bi da ostane. Nije ni skupo, a 50 kilometara taksijem možete da vozite za 10 eura. Problem su putovanja, jer praktično svuda moramo da idemo avionom, a dešava se i da je vremenska razlika dva sata, pa idemo dva dana prije utakmica.

Radojević ima ugovor i za narednu sezonu, ali je najavljeno da će plate svima u klubu biti smanjene, pa će pregovarati o ostanku.

- Od trenutka kada smo na pauzi, primamo za 40 odsto umanjenu zaradu, jer je ovdje takav zakon. Vidjećemo šta će biti sljedeće sezone, koliko će stranaca moći da bude. Ne mogu da se sjekiram, nećemo gladni ostati - uz osmijeh je zaključio Radojević.

Samo su nam rekli da smo od sjutra CSKA, a ne Spartak

Povremeni crnogorski reprezentativac je završio sezonu kao igrač CSKA, iako nije odigrao nijedan meč za tim pod tim imenom.

Naime, Moskovljani su posljednju utakmicu odigrali 15. marta, kada su poraženi u finalu Kupa Rusije od novog-starog šampiona Čehovskih medvjeda (27:24). Tada su igrali pod imenom pod kojim su započeli sezonu, Spartak, ali je klub dva dana kasnije volšebno promijenio ime i postao CSKA.

Rivalstvo ta dva kluba u fudbalu je ogromno, ostaje da se vidi kako će se to odraziti na rukomet.

- To se preko noći promijenilo. Sergej Šiškarjov, koji je predsjednik Rukometnog saveza Rusije, glavni je u ženskom klubu CSKA, i samo su nam rekli da od sjutra i mi imamo to ime. Uslijedila je reakcija navijača, udružile su se pristalice Spartaka i CSKA da napadaju naš rukometni klub. Zanimljivo je da na našim utakmicama nije bilo puno navijača, ali kada smo negdje išli u goste zbog imena Spartaka je bilo huligana na tribinama. To je kao kad Crvena vezda i Partizan idu nekome u goste.

Spartak, tj. CSKA, loše je počeo sezonu, ali je poslije uhvatio pravi ritam, doveo sjajna pojačanja i želio da u plej-ofu osvoji titulu. Igračima je bio obećan ogroman bonus, ali se ispriječio koronavirus.

- Loše smo počeli, klub je doveo nekoliko slabih igrača. Na polusezoni su došli reprezentativci Pavel Atman i Viktor Kirejev, kao i Janima, a nakon što smo se uigrali, išli smo na sve titule. I ja sam loše krenuo, mjesec i po sam kasnio, jer mi je trebalo puno vremena da dobijem vizu zbog sankcija koje je Crna Gora uvela Rusiji. Nisam igrao kako bi trebalo, ali sam poslije toga bio baš dobar, o čemu govori i činjenica da su samo mene od stranaca ostavili.