U svojoj Poetici, Aristotel je tragediju odredio kao dramsku vrstu u kojoj je predstavljen pad iz sreće u nesreću.
Italija, koja baštini helenističku eru, proživljava dramatične dane.
Od 21. februara, kada je u njoj zabilježen prvi slučaj zaraze korona virusom, pa do danas, skliznula je od bezbrižnosti, južnoevropske ušuškanosti i inertnosti, do stanja uzbune i panike.
Od „Dolće vita” do košmara. Kao scenario horor filma, kome su ulice italijanskih gradova, avetinjski prazne, poslužile za scenografiju.
Za samo četiri sedmice se ispostavilo koliko su krhke predstave izvjesnosti i sigurnosti, koje su ugrađene u temelje zapadne civilizacije.
Brojke zaraženih i umrlih u žarištu zaraze na evropskom kontinentu rastu iz sata u sat, dok Italija u karantinu prelazi u kovačevski „uvod u drugi život”, život uznemirenosti, zebnje, straha...
- Samo neznatno ovaj karantin bi se mogao povezati sa sportskim - prenosi utiske za MNE rukomet Branko Dumnić, jedan od najtrofejnijih rukometnih stručnjaka u Italiji.
Gotovo dvije decenije, 58-godišnji Nikšićanin gradi trenersko ime pod Alpima. Od juna 2019. posvetio se dužnosti tehničkog direktora i koordinatora rada u klubu iz Skija, grada sa 40.000 žitelja u pokrajini Veneto.
- Sportski karantin je obično na dan-dva, pred utakmice. Ponekad mlađi, što se i meni dešavalo u igračkim danima, pobjegnu, da se malo opuste. Ovo je potpuno drukčije. Ulice su prazne, ne izlazimo. Za pola mjeseca dva puta sam napustio stan. Prije neki dan, bio sam do trgovine i u 9 sati izjutra nisam nikoga zatekao u centru grada.
U Skiju nema zaraženih
Život se na Apeninima spustio u odbrambeni stav.
- Rade apoteke i prodavnice prehrane. U supermarketima nema gužvi: u prva dva-tri dana ih je bilo, pražnjeni su rafovi, ali sad se poštuju mjere. Velike su policijske kontrole na izlascima, ne samo iz velikih gradova, već i iz manjih mjesta. Sve je blokirano. Na primjer, ne mogu da pođem do svog pomoćnog trenera koji živi u naselju udaljenom od Skija sedam kilometara. Za kretanje je potrebna posebna dozvola sa obrazloženjem gdje i zbog čega ideš. To može da bude ili rad - pojedine fabrike još nisu zatvorene - ili zbog zdravstvenih tegoba.
Utisak sa strane je da su vlasti u Italiji zakasnile sa reakcijom.
- O tome se ovdje vodi velika politička polemika. U početku, premijer Konte je oklijevao sa donošenjem drastičnih mjera, i zbog toga je predmet kritike. Znate i sami da je sve krenulo iz Lombardije i brzo se prenijelo po sjeveru zemlje.
Ne i na Skio, udaljen 170 kilometara istočno od Milana, 80 kilometara sjeverozapadno od Venecije.
- Zabilježena su tri slučaja u okolnim mjestima. U Skiju nema zaraženih.
Kao ni među Dumnićevim sportskim i vansportskim poznanicima i prijateljima.
- Ne, da kucnem. Koliko znamo, još nijedan rukometaš u Italiji nije obolio.
Kašnjenje
Korona virus je precizno detektovao manjke zdravstvenog sistema države.
- Italijani često potenciraju svoju zdravstvenu zaštitu, ističu da je među najboljima na svijetu. A sada su se pojavile sumnje. Navešću samo jedan primjer: kod njih se često dešava da dežurni ljekari samo na osnovu telefonskog razgovora sa pacijentom daju dijagnozu i preporuče terapiju.
Prvih dana širenja zaraze, nije dovoljno razumijevan obim moguće opasnosti koja se nadvila nad zemljom.
- U početku, sedam do 10 dana su bili ležerni, olako je shvatan problem. Čak sam došao u sukob sa jednim predstavnikom rukometne federacije. Oni su insistirali da jedna od naših mlađih selekcija igra u crvenoj zoni; ako ne, da se meč izgubi za službenim stolom. Naravno, usprotivio sam se tome. Samo 10-15 minuta nakon toga uvedena je zabrana svih sportskih događaja.
Treninizi u klubu su održavani do 2. marta.
- Nakon toga je sve stalo. Federacija je donijela odluku, a i sam sam tražio da prekinemo. Naš klub ima samo mlađe selekcije, roditelji nisu bili raspoloženi da djecu izlažu riziku.
Kao i reakcije državnih organa, posljedično, i postupci sportskih foruma su kasnili.
- Dosta neozbiljno se prišlo. Recimo, igralo se jedno kolo rukometnog prvenstva, baš kao i u fudbalu, pred praznim tribinama. Trebalo je ranije blokirati i sportske događaje, kao i obrazovne institucije“
Život i zdravlje su iznad svega
Raniji trener Lovćena i Sutjeske je pokušao da stigne do Crne Gore, ali je sav putnički saobraćaj bio blokiran.
- Nije me strah, ali... Nezgodno je da si na strani, a nemaš baš nikakvu mogućnost da se vratiš u domovinu. Svakako, povratak sada ne bi došao u obzir, jer ne želim da dovodim u rizik zdravlje najbližih i šire okoline. Istakao bih da sam za sve ovo vrijeme, baš kao i ostali crnogorski državljani u Italiji, u komunikaciji sa našom ambasadorkom u Rimu Sanjom Vlahović, koja je pokazala odgovoran odnos i 24 sata dnevno je na usluzi.
Sam je u stanu u Skiju. Porodica je u Crnoj Gori.
- Srećom. Nadam se da se kod nas virus neće pojaviti, da je na vrijeme reagovano. Preporučio bih svima disciplinu, higijenu, poštovanje svih mjera i preporuka. U početku, Italijani ih se nisu dosljedno pridržavali, ali sada je sve drukčije.
U kućnom karantinu, osvajač rukometnog Kupa Crne Gore sa Sutjeskom (2008) i još šest pehara u Italiji, usmjeren je na pažljivo praćenje vijesti. U iščekivanju nade.
- Treba vremena, makar još sedam dana, da se vide prvi pravi efekti, pomak, da se uspori rast zaraženih. Baš sam slušao i obraćanje prvog čovjeka pokrajine Veneto: očekuje se da će do kraja marta brojke da rastu, a onda postepeno da padaju. Vidimo kako je i Kina riješila problem, velikom disciplinom i odricanjem.
A šta je sa sportom? Povukao se, u potrazi za boljim danima.
- Život i zdravlje su iznad svega.
