Ženski rukometni klub Budućnost danas slavi 71. rođendan.
Velikan i ponos Crne Gore, sinonim uspjeha, kroz decenije i decenije potvrdio je zbog čega je uvijek pri ili na vrhu.
Budućnost je porodica...
U čast obiljžavanja rođendana odlučili smo na našem portalu da objavimo uvodnik iz Monografije koju je klub izdao prošle godine u čast 70 godina postojanja.
Budućnost je tu...
- Kako veličinu i značaj jednog kluba svesti na prostu računicu - na zbir trofeja, pobjeda, bodova, golova? Na hroniku godina, sezona, generacija koje razdvajaju i spajaju epohe, čine ih posebnim. Onda kad svjedoče o duhu vremena, ne samo kluba već grada i države?
I u koliko karaktera teksta uopšte može da stane, na pravi način, jedan lob iza leđa Bojane Popović koji vara Sesiliju Leganger i otvara vrata prvog finala Lige šampiona? Za sva ta pitanja postoji samo jedan odgovor - prihvatanje pisanja monografije 70 godina ŽRK Budućnost moralo je prije svega značiti svjedočenje o intimi, nečemu istinski ljudskom. O radosti, takvoj da je može osjetiti, shvatiti i dijeliti djevojčica iz posljednjeg reda galerijske tribine ,,Morače“. Na isti način kao i ona velikanka za koju je onaj pogled ka tribinama, kroz tunel koji vodi na teren uz prve taktove ,,Simply The Best“ uoči meča, dragocjeniji od mjesta na bilo kom podijumu.
Zato ova knjiga nije smjela da bude hvatanje sjaja sa najvećih trofeja, već đerdan uspomena, svih onih koji Budućnost, njeno ime i identitet, nose sa osmijehom kao najljepše ordenje. Leksikon uspomena, momenata koji trepere u slikama jarkih boja, tek blago zamućenih patinom vremena ili suzama radosnicama.
Znate onu frazu da se najvećim šampionima po pravilu najlakše pristupa i da uvijek iznenade jednostavnošću, pristupačnošću? U sjećanjima, pričama, svjedočanstvima legendi Budućnosti po pravilu najmanje ima njih samih - a najviše prijatelja za cijeli život. Malih uspomena koje život čine autentičnim. I zaista pripadajućim jednoj sredini, vremenu, prostoru.
Mnoge i mnogi od njih prije sačuvanih medalja i trofeja imaju, kao dragocjenost, neku fotografiju ili požutjeli isječak iz novina koje su bile spremne da podijele, baš za ovu knjigu. Ti dokumenti neprocjenjive vrijednosti, a uz ostvarene kontakte, učinili su da pisanje ove monografije bude posebno uživanje.
Najdirljivije je kada čujete ljude koji o Budućnosti govore sa distancom nekoliko decenija, ili se tiču kratkog perioda od nekoliko sezona - pa o klubu pričaju kao nečemu i dan-danas svojem. Kada velikanke više govore o nekom detalju sa davnog treninga nego iz završnice finala. Kada vam, na primjer, jedna Cigankova iz dalekog Krasnodara unaprijed zakazuje razgovor po našem vremenu - jer samo to vrijeme i živi već tri decenije. Ili kada vam prve crnogorske zlatne olimpijke, sestre Mugoša, baš za ovu priliku pronađu privatnu fotografiju iz Olimpijskog sela Los Anđelesa...
Tu negdje, u ogledalu najvećih trofeja, zablistao je odraz, portret moderne Crnogorke. One kojoj niko ne može postaviti limit, konačan domet, granicu - dokle i koliko može da ostvari. I one kojoj su uspjeh i pripadnost timu, porodici koju sami biramo, bitniji od nje same. Ta slika u plavo-bijelom okviru ima arhetipsku ljepotu.
Zato ćete, i prije nego dođete do posljednjih stranica monografije, znati da najveća vrijednost ŽRK Budućnost nijesu trofeji i pobjede, već ljudi. Ove stranice samo su mali zalog, da sve zajedno, uz svoje trenere i ljude iz organizacije kluba, stanu kraj klupe i u krugu, ispruženih ruku, još jednom zagrme: ,,Za Budućnost...!“. Kada na ovim stranicama stanu, svaka redom, u još jednu čuvenu odbranu 6-0, podignute ruke će vam reći koliko su velike. I koliko visoko mogu da dosegnu, za neka nova vremena buduće slave.
