Tivćani su krenuli u rad za drugi dio sezone jači za nekadašnjeg reprezentativca Draška Kaluđerovića i pivota Milovana Markovića.
Jesenji dio sezone Partizan 1949 završio je kao treći sa sedam pobjeda i tri poraza.
- Generalno, plan koji smo zacrtali u prvom dijelu sezone, ispunili smo, ali nećemo se sa tim zadovoljiti. Ostaju nam kod kuće teške utakmice sa Lovćenom i Rudarom, ako uspijemo da ih savladamo mogu nam se malo apetiti otvoriti. Ako nam se ukaže prilika sigurno ćemo se umiješati za oba trofeja. Znači, nije nam primarno cilj da osvojimo, ali ako se ukaže šansa probaćemo da je iskoristimo u najboljem smislu - rekao je trener Partizana Ranko Popović.
Prvi dio priprema Tivćani će do 1. februara odraditi kod kuće.
- Najvjerovatnije ćemo nakon toga odigrati nekoliko kontrolnih utakmica u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, a 15. februara očekuje nas prva utakmica kupa sa Danilovgradom u Tivtu.
Pojačanja su tivatskoj ekipi bila potrebna.
- Na raspolaganju smo imali jednog pivota, igrali smo bez desnog beka. Draško može da odigra i desnog beka i krilo, sigurno da smo se dobro pojačali, kao i na crti. Imaćemo bolju rotaciju, samim tim šansu da više igrača koristimo tokom igre.
Jeste li ono što ste priželjkivali ostvarili dolaskom u Tivat?
- Apetiti su mi vazda veći od onoga što možda može ekipa. U ovom trenutku sigurno da je ekipa ostvarila maksimum, ne računajući neplanirani poraz u Baru, sve je išlo po planu. Smatram da ekipa ima potencijal za više od onoga što je napravila. Jednostavno, to je ekipa sa kojom treba da se puno radi, ekipa koja je dosta vremena provela sa neadekvatnim treninzima. Tako da je prva zamisao bila da ih uvedem u ritam treninga. Nijesam baš do kraja zadovoljan, uspio sam u nekom dijelu, ali ima još da se radi. Ne može se preko noći ili za šest mjeseci doći do drastičnih promjena, ali je vidan napredak. Treba još puno rada, discipline u igri, naravno, momci imaju disciplinu treninga i rada. Potrebna je tranzicija u oba pravca, još nemaju tu brzinu i navike. Koliko ću uspjeti da ih primaknem ostaje da se vidi.
O reprezentaciji i EP
- Naš tim je ostvario prvu - istorijsku pobjedu, a malo je falilo za drugu fazu. Vidi se potencijal i prostor za napredak. Čini mi se, kako vrijeme prolazi, da se, ipak, zaboravlja na izuzetan rezultat koji je Crna Gora ostvarila 2008. godine na EP, plasmanom u drugi krug i osvajanjem 12. mjesta. Momci kao da su nestali sa rukometne mape, niko ne pridaje važnost, ne umajujući, naravno, sadašnji rezutat. Što mi smeta, jer smatram da je taj rezultat vrijedan pažnje.
Što se tiče ovogodšnjeg EP, neprijtno sam iznenađen eliminacijom Danske i Francuske već u grupnoj fazi, a prijatno Portugalom. Vidi se ogroman napredak ove reprezentacije.
