- Japan? Ozbiljna ekipa, na kraju krajeva, domaćini su, neće biti lako.
Znamo kako smo izgubili od njih prije dvije godine u Njemačkoj i znamo da možemo da igramo dobro, što treba da pokažemo - poručila je Katarina Bulatović pred današnji duel sa Japanom, prvim u grupi 1 glavne runde Svjetskog prvenstva.
Priželjkuje naša igračica idelnih 60 minuta i sa naredna dva protivnika, Rusijom i Švedskom.
- Ove tri utakmice u grupi možemo da odigramo kao zrela ekipa i da pokažemo sebi da se polako vraćamo u rukometni vrh. Ali, moramo biti realni, ako vidimo kakve su sve reprezentacije ispale. Prva - Francuska. Igraće nešto o čemu nijesu sanjali. Zatim, Mađarska, mislim da je ovaj tim bio četvrti favorit za osvajanje trofeja. Sve ove reprezentacije imaju veći fond igračica, neću ni da pričam o budžetima, jer novac na terenu ima najmanju ulogu. Treba imati u vidu kako smo prolazili na SP. I ne samo na SP, nego i na OI i šampionatima Evrope.
Vratila se Kaća na priču oko Japana.
- Dobra ekipa. Ne smijemo ih potcijeniti, jer ako su namučili Rusiju u prvom poluvremenu, vjerovatno puno vrijede. Znamo koliki je ulog. Vjerujem da možemo da odigramo zrelu i dobru utakmicu, kao iskusna reprezentacija.
Posljednji poraz od Španije bio je bolan. Ali, tvrdi Katarina, nije uzdrmao ekipu.
- Boli ako izgubite sedam, devet ili deset golova, ali ne boli toliko koliko jedan gol. Ali, ako je negdje moralo da se vrati, neka nam se tu vratilo, vjerovatno sa nekim debelim razlogom. Koliko god poraz bio bolan, mislim da nam može i pomoći, ako iz njega naučimo. Mogu da kažem da se ekipa dobro i fizički i psihički osjeća.
Razgovarali smo sa Kaćom i o tome koliko je pritisak, možda prevelika želja, uticala na neshvatljiv poraz od Španije.
- Treba da spustimo loptu, jer, i sve da smo pobijedile Španiju, polufinale bi i dalje bilo daleko. I sa četiri boda čekale bi nas vrhunske reprezentacije, morale bi da se borimo za ono što želimo, a možda i da sanjamo nešto više. Možda smo malo i nerealni. Čim smo dobili tri utakmice počele su priče o medalji, što su gluposti, jer znamo kakav nas posao čeka da budemo u osam, tek da se borimo za nešto više. Raduje da smo mogle da se nosimo sa Španjolkama. Mogle smo da ih dobijemo, pokazale smo da možemo da igramo fenomenalan rukomet i vrhunsku odbranu i da golmani budu tu kada treba. Napad je bio odličan, a onda, u nekim trenucima, bez ideje. Što je poražavajuće - bez šuta na gol. Napravile smo toliko gluposti, izgubile toliko lopti, da nijesmo uspjele da šutnemo na gol, a ne nešto drugo. Vjerovatno ćemo obratiti više pažnje na te stvari. Ali, možemo i super da igramo, to nam daje nadu da možemo da se nadamo cilju.
